Pozivni brojevi država: Zašto BiH koristi +387 i šta se desilo s brojem +384

Pozivni brojevi država zapravo funkcionišu poput poštanskog broja za cijelu planetu. Bez njih nijedan međunarodni poziv ne bi stigao na pravo mjesto.

Sistem star šest decenija i dalje funkcioniše

Cijeli ovaj sistem osmislila je Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU) iz Ženeve još tokom 1960-ih. Ideja je bila elegantno jednostavna: podijeliti svijet u devet zona i svakoj državi dodijeliti jedinstven broj od jedne do tri znamenke.

Zašto neke zemlje imaju kraće, a neke duže brojeve? Odgovor leži u prošlosti. U doba rotacionih telefona svaka znamenka značila je nekoliko sekundi biranja. Zemlje s najvećim međunarodnim prometom, poput SAD-a (+1) ili Japana (+81), dobile su kratke kodove kako bi se uštedjelo vrijeme. Hrvatska, kao manja zemlja, dobila je troznamenkasti +385.

Danas to više nema tehničku važnost jer biramo prstom po ekranu, ali sistem je ostao takav kakav jeste. I sasvim dobro funkcioniše.

Evropski dio priče

Evropa zauzima čak dvije zone, treću i četvrtu. U zoni 3 nalaze se mediteranske i srednjoevropske zemlje: Grčka (+30), Nizozemska (+31), Belgija (+32), Francuska (+33), Španija (+34). Među njima su i sve države nastale raspadom bivše Jugoslavije.

Za čitatelje iz regije priča tu postaje posebno zanimljiva. Nekadašnji pozivni broj +38 pripadao je Jugoslaviji. Kada se država raspala, taj broj je ukinut, a svaka novonastala republika dobila je vlastiti kod iz iste skupine: Srbija +381, Crna Gora +382, Kosovo +383, Hrvatska +385, Slovenija +386, Bosna i Hercegovina +387, a Sjeverna Makedonija +389.

Primjećujete li prazninu? Broj +384 ostao je nedodijeljen, poput praznog stana u telefonskoj zgradi koji čeka novog stanara.

Zona 4 pokriva sjever i zapad kontinenta. Njemačka koristi +49, Velika Britanija +44, Austrija +43, Švicarska +41. Skandinavci su uredno poredani: Danska +45, Švedska +46, Norveška +47. Poljska zatvara zonu sa +48.

Kada geografija ne prati logiku

Sistem pozivnih brojeva na ovom mjestu postaje pomalo zabavan. Zona 2 namijenjena je Africi i u njoj nalazimo Egipat (+20), Južnu Afriku (+27), Nigeriju (+234), Keniju (+254) i desetine drugih afričkih država. Ali u toj zoni našli su se i potpuno neafrički "stanari".

Aruba (+297) nalazi se uz obalu Venezuele, dakle u Južnoj Americi. Ali kada joj je trebao pozivni broj, u latinoameričkoj zoni 5 nije bilo mjesta. Rješenje? Smjestiti je u zonu 2.

Još neobičniji slučaj su Farska Ostrva (+298) i Grenland (+299). Oba teritorija nalaze se u sjevernom Atlantiku, bliže Evropi nego Africi. Ali evropske zone bile su popunjene, pa su i oni završili među afričkim brojevima. Politička previranja poput raspada Sovjetskog Saveza oslobodila su mjesta u zonama 3 i 4, no Farska Ostrva i Grenland do danas nisu zatražili preseljenje. Očito im ne smeta afrički susjed u telefonskom imeniku.

Zona 5 pripada Latinskoj Americi s poznatim kodovima: Meksiko +52, Brazil +55, Argentina +54, Čile +56. Zona 6 obuhvata Okeaniju i jugoistočnu Aziju: Australija koristi +61, Indonezija +62, Novi Zeland +64, a Singapur +65.

A onda tu je zona 7, možda i najdramatičnija od svih. Broj +7 pripadao je Sovjetskom Savezu. Nakon raspada te goleme države, bivše republike dobile su vlastite pozivne brojeve raspoređene po zonama 3 i 9. Ukrajina je dobila +380, Gruzija +995, Uzbekistan +998.

Rusija je zadržala +7, a Kazahstan ga i danas dijeli s njom. Hoće li Kazahstan ikada dobiti vlastiti kod? Moguće. Špekuliše se o brojevima +997 ili +999, ali konkretnih planova za sada nema.

Poziv koji otkriva identitet

Prepoznavanje pozivnih brojeva može biti mnogo korisnije nego što se čini na prvi pogled.

Dobijete SMS s broja koji počinje s +234 i nudi vam nasljedstvo od dalekog rođaka? To je Nigerija, a takve poruke gotovo uvijek su pokušaj prevare. Poziv s +971? Ujedinjeni Arapski Emirati, možda je povezan s poslovnim kontaktom, a možda i nije. Nepoznat broj s +882 ili +881? To nije nijedna država, nego globalni satelitski sistem. Kada znate čitati te prefikse, svijet telefonskih brojeva odjednom postaje mnogo pregledniji.

Poznavanje pozivnih brojeva funkcioniše kao brzi filter za sumnjive komunikacije. Nije stopostotno pouzdan jer se brojevi mogu lažirati tehnikama spoofinga, ali u većini slučajeva daje korisnu prvu informaciju.

Usput, detalj koji iznenađuje mnoge: Vatikan ima vlastiti pozivni broj. Nije +39 kao Italija, nego +379. Najmanja država na svijetu ima vlastiti telefonski identitet, baš kao i svaka druga.

Kako zvati van granica

Većina ljudi pogriješi barem jednom, koliko god im se postupak činio jednostavnim. Kada zovete iz BiH u inostranstvo, birate međunarodni prefiks 00 (ili znak + na mobitelu), pa pozivni broj države, pa lokalni broj bez početne nule. Ako zovete nekoga u Londonu čiji je lokalni broj 020 7946 0958, birate +44 20 7946 0958. Ta početna nula na lokalnom broju jednostavno se izostavlja.

Isto vrijedi i obrnuto. Kada vas neko zove iz inostranstva, bira +387 pa vaš broj bez nule.

Taj mali detalj s nulom najčešći je izvor grešaka pri međunarodnom biranju i razlog zašto pozivi ponekad završe na pogrešnom broju ili nigdje.

Sateliti, besplatni telefoni i skriveni kodovi

Pozivni brojevi nisu rezervisani samo za države. Postoje i posebni kodovi za globalne usluge. Broj +800 služi za međunarodne besplatne telefone, a +808 za usluge s podijeljenim troškovima.

Inmarsat, pružalac satelitskih komunikacija, koristi čitav niz kodova raspoređenih prema geografiji: +871 za istočni Atlantik, +872 za Tihi okean, +873 za Indijski okean, +874 za zapadni Atlantik.

Svi ti posebni kodovi smješteni su u zonu 8, koja inače pripada istočnoj Aziji. Japan (+81), Južna Koreja (+82), Kina (+86) i Hong Kong (+852) dijele prostor s globalnim komunikacijskim uslugama jer je u toj zoni bilo dovoljno neiskorištenih numeričkih kombinacija.

Brojevi koji čekaju svoju državu

Kada pogledate kompletnu listu pozivnih brojeva, uočit ćete praznine. Postoje brojevi označeni kao "nedodijeljeni" ili "rezervisani" u svakoj od devet zona. To nisu greške u sistemu, nego mjesta ostavljena za budućnost.

I ta mjesta su se već popunjavala. Južni Sudan dobio je pozivni broj +211 tek 2011. godine, nakon proglašenja nezavisnosti. Istočni Timor naslijedio je +670, koji je prethodno koristila sasvim druga zemlja. Sjevernomarijanska Ostrva koristila su taj kod prije nego što su ušla u sjevernoamerički plan brojeva.

Prema podacima ITU-a, u svijetu danas postoji više od osam milijardi mobilnih pretplata. Svaki od tih brojeva počinje pozivnim brojem neke od gotovo 200 država i teritorija. Sistem osmišljen za fiksnu telefoniju pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća i danas bez problema nosi taj teret.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad